Moja baklava za svakoga

Kažu da su putovanja jedina stvar koja kupujete a istovremeno vas obogaćuju. I kao što nam ona donose bogatstvo dragocjenih iskustava, tako i hrana donosi bogatstvo iskustava našim osjetilima. Možda vas put ne nanosi u neke daleke krajeve, ali vam zato mi autentične okuse tih krajeva donosimo – direktno na vaš stol.

Slastice su među hranom pak prava simfonija doživljaja okusa. A ako znate da su kremšnite kraljice kolača na Zapadu, onda sigurno znate da je baklava kraljica kolača na Istoku. Omiljen desert sultana, sinonim visokog statusa i bogatstva u prijašnjim vremenima, danas dolazi u toliko mnogo varijacija, no jedno je sigurno – baklava je bogata i sočna orijentalna delikatesa koju svi volimo.

Kao što se i za kremšnite vode polemike koje je njeno stvarno podrijetlo, tako se i za baklavu smatra da potječe iz Grčke, dok drugi smatraju da je iz Turske, a svojataju ju i Arapi, Albanci, Armenci, Bugari, Makedonci…. Pa tako i svaka kultura ima svoju verziju baklave. Zajedničko je da se radi od tankih slojeva tijesta (bez kvasnog), puni bogatim nadjevom od orašastih plodova i sve skupa prelije ohlađenim slatkim sirupom, a cjelokupna priprema može trajati i dva sata. Različite vrste baklava mogu se razlikovati po sastojcima i načinu nadijevanja, debljini tijesta, načinu pripreme, motanja tijesta, vrstama preljeva, zatim načinu rezanja… Još ako uzmete u obzir da u Turskoj postoji više od stotinu recepata za ovu poslasticu. Ah melema!

S obzirom na to da je Turska vjerodostojna predstavnica ove omiljene orijentalne slastice, postoje i pisani dokazi za ovu tvrdnju. Naime, prvi zapisan recept za baklavu pronađen u Turskoj nastao je u vrijeme mongolske dinastije Yuvana 1330. godine. Osim toga, kaže se da je prvi puta ova poslastica poslužena početkom 15. stoljeća Sultanu Mehmedu Fatihu – osvajaču Carigrada koji je bio toliko oduševljen njome da ju jeo svaki dan. I sam Sultan Sulejman Veličanstveni je bio toliko oduševljen ovom poslasticom da je častio njome svoje vojnike za vrijeme proslave ramazana. Baš svaki vojnik je dobio baklavu, onda možete zamisliti koliko ih se peklo u dvorskoj kuhinji.

Nekada je postojala izreka: „Nisam dovoljno bogat da jedem baklavu svaki dan“ koja je imala temelja u tvrdnji iz nekoliko razloga. Tijesto se radilo toliko tanko da je 40 slojeva znalo biti tek debljine ružine latice pa su se zato angažirali posebni slastičari specijalizirani za izradu baklave, koji su naravno i koštali. Zatim, njena se vrijednost mjerila i po bogatim, ali skupim sastojcima što je bilo mjerilo prestiža i otmjenosti obitelji. Ovaj luksuzan slatkiš danas jedemo svi, iako su i dalje sastojci pravo bogatstvo, ako uzmemo u obzir da je potrebno oko kilogram orašastih plodova. A cijena za kilogram oraha iznosi 60-ak kuna, badema 70-ak, dok jezgre pistacija čak 260 kuna.

Mi nećemo voditi polemike od kuda zaista potječe baklava, niti koju verziju preferiramo jer bitno nam je da je ukusna i da baš svatko ima priliku uživati u ovom luksuzu. Dok se na Istoku više-manje sve vrste proslava obilježavaju uz baklavu, kod nas na Zapadu se ona vrlo često priprema za Božić, Uskrs ili neke posebnije prigode.

No, to ne čudi s obzirom na to da se kod nas baklava priprema u nešto većim kaloričnijim šnitama koje su mekane i više natopljene sirupom, dok se, posebice u Turskoj, ona priprema u manjim zalogajima. Upravo riječ baklava, tvrde Turci, znači zavežljajčić ili paketić. Turska baklava je nešto više tvrđa, ali svakako sočna, te se lako može jesti prstima. Kao da jedete medeno orašaste bombone. Zapravo, postoji čak i određeni način kako se baklava jede i kuša, nešto poput kušanja vina.

Sve u svemu, bogata je zdravim kalorijama koje dolaze od orašastih plodova, te prirodnih zaslađivača kao što je med. Iako se izvorno u Turskoj baklava radi od pistacija, orasi su drugi omiljeni sastojak. No, postoje i baklave od badema, lješnjaka, čokolade, kombinacije svega navedenog… pa nadalje modernije verzije baklava koje se prave od kombinacije oraha i borovnica ili od jabuka, višanja, maka, kokosa, slatkog kajmaka, indijskih oraščića…Postoje još dodaci kao što su cimet i klinčići, datulje, kardamom, ružina vodica…Ok, tek smo nabrojali slatke baklave. A ima i slanih. No to ćemo ostaviti za neki drugi tekst jer u ovaj ne bi stalo.

Uzevši sve u obzir postoje tako turska, makedonska, tuzlanska, grčka, sarajevska, banjalučka, arapska, egipatska, afganistanska, ruska, pa zatim carska, posna, ramazanska, džandar-baklava, đul-baklava, bademli-baklava, kajmak-baklava, divit-baklava, sevdidžan-baklava…

A postoje i Haci Hasan i sinovi baklave ! Obiteljska su tradicija stara 70 godina čiji su se recepti i tajne izrada baklava te ostalih slastica prenosile generacijama (tri generacije), a danas čine spoj tradicije i modernog. Od 40-ak vrsta baklava, Moja baklava vam donosi 12 vrsta za svakoga jer teško nam je bilo odlučiti se samo za jednu.

Javite nam svoje dojmove i želje, vjerujemo da je ovo samo početak jedne lijepe orijentalne priče koju ova bogata i sočna delikatesa donosi ama baš svakom nepcu.